Mojim perom Boki na dar

NAŠI RADOVI-Učenici Osnovne škole "Narodni heroj Savo Ilić"

Iskažimo svoju ljubav prema rodnom kraju poetskom riječju, slikom, pjesmom, pričom...

Alkima u mom gradu 2020.

Minuli vjekovi, bedemima starim, mirno počivaju, dok nevidljive sjene sa stijena pestingradskih zlatni prah nad gradom rasipaju. Pričaju vile legende stare, čuvaju skrivene tajne, na kamenu vječnom što pod nebom ustrajno dane broji.
Vila Alkima, Viline dvore otvara i zvonkim glasom pjesmu svojom, na počinak grad priziva.
Nad usnulim gradom, vile pjesmom duše miluju, a ljepotu čarobnu samo kamenu nijemom otkrivaju dok lica zanosna Škurdom umivaju.
Igraju vile kolo raskošno, omamljujućim plesom nebu se privijaju, čarobnim glasom ljubav prizivaju.
A u svanuće, pred zvonicima što jutro oglašavaju, Vilini dvori vrata zatvaraju i dok tmina pred zorom uzmiče, vile pećinama zanosnu ljepotu skrivaju.
I nižu se koraci pločnicima grada, nižu se vjekovi, dani i noći, nižu se ljeta, zime, ljudi i godine.

I čudim se suncu kako može zaći
kad ljepote ove nigdje neće naći

Ima jedan zaliv plavi,
Pun je ribe i delfina,
Masline se grana savi,
Da ljubi ga kad je plima.

Boka taj se zaliv zove,
Od Kotora mu je ime,
Brodske krme, jarboli i prove,
U srcu mu domovine.

Domovine Crne Gore,
Što taj zaliv privi sebi,
Kao čelo svoje bore,
Darova ga ona tebi.

Tebi, meni, nama svima,
Da ga svakog dana ljubiš,
U tuđini kad te ima,
Njime svoje srce puniš.

Dan bez Boke možda mogu,
A bez sunca dva i više,
Ne čudim se onda Bogu,
Što za njome On uzdiše.

Isidora Nikolić –VII2

Osnovna škola "Narodni heroj Savo Ilić", Dobrota

Mentorica-prof. Smilja Sindik

Pročitaj cijeli tekst...

"I čudim se suncu kako može zaći, kad ljepote ove nigdje neće naći"

Kad jasno sunce nad Kotorom svane,
Ispred brda Vrmac najprije zastane,
Pa proviri malo jednim svojim zrakom,
Umije se morem, zaplovi jedrenjakom.

A oda lagano, drugim svojim zrakom,
Od dobrotske čipke ogrne se plaštom.
U revere stavi cvijet kamelije,
Spremno je za feštu i kad fešte nije.

Zatim, veselo, trećim svojim zrakom
Obasja palate i bedeme stare,
Odmori se malo na krovu katedrale,
Napije se vode s naše Karampane.

I tek tada spremno zakuca na škure:
"Diž´te se, Kotorani, evo vam ure!"
Pa se smjesti na Trgu od oružja
Da u kotorskoj krempiti uživa.

Na rivi obiđe bijele brodove
Beskrajnim morima što plove
Zagrli, pomazi čarolije naše
Alkimine ruke što davno satkaše.

Ali već popodne počinje da vrda,
I umorno sunce bježi iza brda,
A ja mu se čudim, "Kako može zaći,
Kad ljepote ove nigdje neće naći".

Miloš Franović VII-1
"Narodni heroj Savo Ilić", Dobrota

Mentorica: prof. Vesna Kalović

Peraško jutro

Svakog jutra u mom mjestu muzika se čuje,
more šumi, ribar pjeva ribe dovikuje.
Dok se mreža barci vuče, galeb spremno čeka,
da za njega preostane sitna riba neka.

Stari ribar sporo vesla dok talasi tuku,
gleda s rukom na vrh čela malu mirnu luku.
A u luci unuk čeka da pomogne djedu,
Ponosan je mali unuk na tu glavu sijedu.

Kad se mala bijela barka u lučici veže,
tada na red dodje i slaganje mreže.
Dvije ruke stare, dvije ruke mlade,
složno mrežu slažu, iz nje ribu vade.

S punom latom ribe oni doma kreću,
u lonac za brodet sitnu ribu meću.
Dok avlija cijela brodetom miriše,
Mirisi se šire sve više i više.

A djedu se jave uspomene davne,
na njegove mlade i vesele dane.
U kužini maloj za trpezom starom,
djed unuku priča o prošlosti slavnoj.

Miloš Franović
"OS.Narodni heroj Savo Ilic"-Dobrota