Riječ Bauo počinje slovom koje je uvjek na sigunom drugom mjestu. Uvjek pri samom vrhu, ali nikada prvo. Drugo, iza... Nedovoljno oštro, čak i oblo, sve prisutno, nužno, nezaobilazno, kao i žena – jaka, puna, usnena, nikada prva.Bauo je čuvao tajne, davao sigurnost, dopuštao mašti smjernih Paštrovki da požele bolje, da imaju budućnost, sadašnjost i da imaju svoju prošlost. Da budu željene žene.Bauo je svjedočio o njihovoj ljepoti. Zrcalo sa sredine poklopca slalo je odraz do cilja kojim ga je čežnja nijemo upućivala.

Bauo je priča o ljubavi, ženama, haljinama, faculetima, soltanama, kalcetama, korecima, gorogranima, o prodatim imanjima, putovanju morima, trgovini, zlatu, o moći, o očinskim i bratskim pogledima koji prate bauo iz kuće.

Bauo – skrinja paštrovska – tamni, topli kovčeg od drveta u 15. vijeku stajao je 1 cekin, a danas, u 21. je neprocjenljiva rijetkost i vrijednost još jednom oživljena igrom brokata, organdina, čipke, veza i čednošću i otmenošću kojom odišu haljine iz kolekcije Jelene Đukanović inspirisane ženskom paštrovskom nošnjom i bauom.