Da li ste znali da su, u dubokoj tami srednjega vijeka, u refektorijima (blagovaonicama) brojnih kotorskih samostana aktivno radili skriptoriji (pisarske radionice) u kojima su, uz dimljivu i čkiljavu svjetlost uljenih lumina, prepisivači ispisivali na kao limun žutim listovima pergamenta svečane, iluminirane misale, brevijare i antifonare (zbornik crkvenih napjeva), kakvih se dosta sačuvalo u sakristijama crkava i bibliotekama samostana. Postoji čak i pretpostavka da je remek-djelo naše medievalne prepisivačke umjetnosti, čuveno „Miroslavljevo jevanđelje“, nastalo u nekom od kotorskih skriptorija, dok je drugi značajni manuskript toga doba, „Ilovička krmčija“, najvjerovatnije pisan u refektoriju benediktinske opatije Sv. Arhangela Mihaila na Prevlaci kod Tivta, koja se nazivala i Ilovica.
Da li ste znali da su, u brojnim testamentima kotorskih građana svih staleža, unesenim u najstarije sačuvane knjige gradskog notarijata iz perioda 1326-1337. godine, ostavljane znatne sume srebrnih groševa i perpera za knjige u crkvama (pro scripta ecclesiarum), a jedan neimenovani kotorski biskup, najvjerovatnije Darša Melicijaka, zavještao čitavu svoju biblioteku samostanu fratara Minorita u Kotoru.
Da li ste znali da je, svega nekoliko godina poslije epohalnog Gutenbergovog izuma štamparske mašine 1450. godine, najveći kotorski slikar epohe gotike, Lovro Marinov Dobričević, 1463. godine ukrasio najstariji sačuvani pisani statut Bokeljske mornarice, prastare bratovštine pomoraca Kotora i Boke Kotorske, jednom minuciozno rađenom minijaturom Sv. Nikole, zaštitnika pomoraca.

Da li ste znali da je, dvadeset sedam godina nakon Gutenberga, kotorski pučanin Andrija Jakovov Paltašić otvorio u Veneciji svoju štampariju koja je radila daljih dvadeset godina i u kojoj je štampan veliki broj naslova klasičnih latinskih autora, naprimjer Plinija Starijeg, Diodora Sikulskog, Tacita, Aula Gelija, Ovidija, Vergilija, Marka Tulija Cicerona, Terencijeve komedije i Tibulove elegije, zatim jednu Bibliju, jedan Misale Romanum.
Na taj nacin pretekao je za više od petnaest godina najstarijeg ćiriličkog štampara na Balkanu, jeromonaha Makarija iz Crnojevića štamparije na Obodu ili Cetinju. Paltašić je u kolofonima (kraj knjige sa bilješkom o autoru i štamparu) svojih knjiga uvijek s ponosom isticao da je on „Andreas Jacobi de Paltasichis Catarensis“.

Da li ste znali da, u ovom kraju postoji jedna dubokoumna narodna poslovica: „Stavi prst u more pa ćeš imati vezu sa cijelim svijetom“. Upravo zahvaljujući moru i putovanjima naši pomorski kapetani su donosili sanduke knjiga iz cijelog svijeta, obogaćujući tako svoje biblioteke u raskošnim salonima, u kojima su svoje pjesme na latinskom, italijanskom ili našem „slovinskom“ jeziku čitali kotorski, nažalost danas malo poznati a nekada lovorovim vijencima ovjenčani humanistički i renesansni pjesnici, kao naprimjer Bernard Pima, Ljudevit Paskvali, Đorđe Bizanti, Kamilo Drago, Ilija Zaguri ili najveći među njima, Ivan Bona „de Bolicis“.
Popunjavale su se privatne biblioteke, rasle su samostanske biblioteke, pa tako i pored svih poteškoća u očuvanju knjižnog blaga, danas naprimjer biblioteka Franjevačkog samostana u Kotoru posjeduje nekoliko desetina hiljada knjiga do XX vijeka, među kojima blizu stotinu inkunabula, prvih štampanih knjiga iz vremena 1450-1500. godine, i kvazi-inkunabula štampanih od 1500-1550. godine.

 

 

Da li ste znali da je, prvu štampariju u samom gradu Kotoru otvorio Italijan Francesco Andreola pred kraj XVIII vijeka, štampajući u njoj proglase i naredbe austrijskih ili ruskih okupacionih vlasti, ali i druge naslove, među kojima i latinička izdanja „Nauk kristijanski“ dobrotskog župnika Ivana Antuna Nenadića, ili pak spis „Della dedizione delle Bocche di Cattaro“ Dobroćanina Marka Ivanovića Mora, ali takođe i ćiričko izdanje drame „Žertva Avramova“ teološkog pisca i sveštenika iz Fruške Gore Vićentija Rakića.
Da li ste znali da je, trebalo da prođe više od sto godina nakon Andreoline tipografije pa da se u Kotoru 1908. godine otvori prva moderna štamparija i izdavačka kuća pod nazivom Dioničko društvo „Bokeška štamparija“, u kojoj je dvije godine kasnije znameniti kotorski biskup Frano Uccellini – Tice štampao svoj prevod Danteove „Božanstvene komedije“ pod naslovom „Divna gluma“, posvetivši je „Slozi i ljubavi Hrvata i Srba, jednokrvne, istojezične braće“, što je na neki način oduvijek bilo moto i odlika našega grada, krvno vezanog za knjigu.
Ova Štamparija preživjela je kovitlace I i II svjetskog rata i nastavila rad kao štamparija Sreskog narodnog odbora u prizemlju kuće na maloj pjaceti – proširenju ulice između crkava sv. Nikole i sv. Marije od rijeke (blažene Ozane), da bi krajem pedesetih godina prošlog vijeka dobila novo ime: Štamparija „Andrija Paltašić“ i bila izmještena u prizemlje nekadašnje Fabrike namještaja „Lada“, velike zgrade na raskrsnici prema Škaljarima u kojoj je do nedavno bila diskoteka „Secondo porto“. Dvadeset godina kasnije sagrađen je kao novi pogon Štamparije jedan moderni objekat uvrh Škaljara, iznad samoposluge „Ela“, ali je sada pogon ugašen.
Prekinuta je jos jedna kotorska tradicija poslije mnogo, mnogo stoljeca…